27. 06. 2011.

"Posmatrač" sam od rođenja

Matorci su se dohvatili cigareta kad su imali i manje od po 15 godina, a s obzirom na to da su se poprilično rano bacili na obezbeđivanje potomstva sebi i svojim precima, brat i ja smo rođeni u dimu.

On je stariji od mene godinu dana, a tih ranih sedamdesetih su besomučna druženja u zadimljenim prostorima izgleda bila veoma kul među mladim roditeljima, tako da pamtim dim kao nešto što me je dočekalo pri dolasku na svet.

Znači, sada već pričamo o periodu kada se došlo do ~dve pakle dnevno, a da je u moje vreme postojala služba za prijavu roditelja koji puše, ja bih to tada uradila apsolutno bez dileme, a svakako u tim godinama i bez svesti o posledicama takvog postupka...

Odrastajući i računajući na predispozicije, živela sam u uverenju da ću u pravo vreme i ja postati pušač (da ne kažem pušačica, malo je nezgodno :).
Brat jeste, propušio je u vojsci sa 19 godina od dosade na straži.

Ja sam se kao nešto u srednjoj školi folirala, pućkala, ali kad sam stvarno zapalila da ispušim pošteno, jedva sam pregrmela pola jedne cigarete i odustala jer mi je bilo dosadno, smarajuće, mučenje, pa čak i gadno.
Nikad posle toga više nisam ni pokušala, jer mi nije bilo privlačno.

Vreme svakako prolazi, polako zavisnost postaje problem... ne što se tiče para, za toliko se uvek nađe (ali uvek stvarno znači uvek), već prvenstveno što se tiče zdravlja.

Brat je ostavljao cigarete nekoliko puta zbog svog deteta, ali im se uvek nekako vrati jer u periodima kad ne puši ima tendenciju preterivanja sa slatkišima pa dogura do preko 90kg što je nekako neprihvatljivo, tj. pušenje je prihvatljivije uz nus-efekat zgodnoće...

Matorci su u međuvremenu, naravno, malo i omatorili i potreba za vođenjem računa o zdravlju se ispostavlja kao prepreka upražnjavanju ustaljenih navika.

Trening je čudo.
Uspeli su da sa po dve kutije smanje na samo nekoliko cigareta dnevno, nekad je to samo jedna ili dve uz jutarnju kaficu, a nekad bude 5-6, ali već više od par godina mogu da se pohvale da preko toga ne idu.

Čika doca je rekao da je to prihvatljivo (budući da su oboje bili u fazonu da se nikad neće odreći u potpunosti...).

Kako im je to pošlo za rukom?
Udruženo, postepenim smanjivanjem...
Jedno pola godine su zajedno spuštali broj dnevno popušenih cigareta uzajamno se kontrolišući...
Ranije je jednom keva bezuspešno pokušala sa nekim poznatim flasterima, ali joj nije uspelo, tj. odustala je posle 2 dana mučenja.

Sad su potpuno OK, ja čak i ne znam kad sam poslednji put primetila da neko od njih zapali. Veoma mi je drago zbog toga, da su bar malo ranije pokušali tako nešto bilo bi bolje za njih...

Podrška je u svakom slučaju veoma bitna, tako da svima koji žele da primene ovaj metod svakako preporučujem da nađu sebi blisku osobu sa sličnim navikama i da to prođu zajedno. Verujem da će sigurno biti uspešni.


--------------------------
(dr Tomasović se od srca zahvaljuje na tekstu :). Prenet je od reči do reči.)


Ilustracija: LinkTV.

Nema komentara:

Objavi komentar

Slobodno koristite HTML tagove...

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...