Prestao sam s pušenjem prije dvadesetak godina. Od tada to nije prisiljavanje nego jednostavna činjenica da mi cigarete ne trebaju.
Nisam imao zdravstvenih problema kao pušač, čak mi je i kondicija bila očuvana.
Odluka o prestanku bila je racionalna, zašto čekati da se problemi stvarno i pojave. Najviše me smetao smrad na odjeći, u kosi, na prstima, buđenja s okusom prethodne noći.
Kako sam prestao?
Jednostavno. Nisam više kupio cigarete niti ih uzeo u ruku. Nisam postavio odrednicu "od ponedjeljka", nisam rekao ni "nikad više". Jednostavno sam prestao. Odmah.
Jedna od velikih laži jest da je strašno teško izdržati bez cigarete.
Čudno jest, ali strašno teško nije.
Strašno teško je biti bez vode dva-tri dana, bez zraka par minuta. Teško je i bolno hodati s krvavim žuljevima na nogama. Da ne nabrajam strašne stvari, prestanak pušenja nije ni jedna od strašnih stvari.
Ne boli.
Prva tri dana izbjegavao sam zadimljene prostore. Četvrtoga dana sam otišao u kafić, na uobičajeni sastanak s frendovima. Nije me dim previše smetao. Smetao me, ali ne toliko da bih baš morao zapaliti.
Više je smetalo zadirkivanje "A ti to kao odlučio ne pušiti? Baš da te vidimo". OK, to sam ignorirao i cigarete nije bilo ni tog dana. Pasivno dimljenje u kafiću po običaju, ali što se tu tada moglo.
Samo da napomenem, od svih mojih prijatelja samo trojica danas više ne puše.
Tek trojica - zato jer su im nakon različitih zdravstvenih incidenata liječnici rekli da će umrijeti vrlo brzo ako ne prestanu.
Živi su i relativno zdravi.
Oni drugi, koji puše neprekidno od gimnazije, sada ne mogu na treći kat pješke, ostanu bez daha, a kažu da im se ni ne diže više kao nekada. Kriva je kažu, godina proizvodnje, ne cigarete. Možda, nek' vam bude.
U razdoblju od oko 15 dana od ostavljanja cigareta osjećao sam laganu nervozu, da nešto ipak fali. Nisam osjećao jak svrab, neodoljivu želju, ništa tako dramatično kako se tvrdi. S druge strane, buđenja su bila lakša, odmornija.
Mjesec dana kasnije, nisam više ništa osjećao. Sada je to bilo samo sjećanje na cigarete i razmišljanje da bi se moglo zapaliti.
Zapravo je veći problem odbiti nagovaranje "daj zapali jednu" nego činjenica da postoji neka ovisnost.
Neki te gledaju kao izdajnika. Dobro, ne kažu to baš tako, ali živcira ih činjenica da oni ne mogu mjesec dana bez cigarete, a ja mogu. To jednostavno ignorirajte i ne pravite se važni kako ste vi prestali, a oni su slabići bez volje.
Prisjećao sam se kako je bilo od rođenja, u djetinjstvu, dok nije bilo cigareta. Čist zrak, nema smrada na meni, nema pomisli na duhan. Ulaženje u kafiće sam smanjio jer je počelo stvarno smrdjeti.
Nakon tri mjeseca mogao sam ući u birtiju bez apsolutno ikakve želje da zapalim cigaretu. Mora se priznati, godi kada vidite da ostatak ekipe mora smlatiti pola kutije, a vi ne morate. Budite pristojni pa se ne hvalite s tim. Ako žele razgovarati, objasnite im sve, ako ne žele - navaljivanje tek neće pomoći.
Danas mi je prilično smiješna ona pušačka briga - tri cigarete u kutiji, 23:00 sata su i tražite gdje kupiti kutiju "da se ima za po doma". Izdržite 3-4 mjeseca bez pušenja pa ćete vidjeti. Možda dva, možda osam mjeseci, ali na kraju će vam biti jasno.
Ovi moji dojmovi stečeni su praćenjem medija, iskustvom, vlastitim razmišljanjem te razgovorima s poznanicima.
Ne tvrdim da sam potpuno u pravu, vidim da su mi neki stavovi prilično različiti od nekih tuđih, ali razmislite svojom glavom pa onda odlučite da li je tako strašno i "politički nekorektno" prestati s pušenjem :).
Autor: SoraZG.
.....
Dr Tomasović se najlepše zahvaljuje svom prijatelju na tekstu.
Ilustracija: LearningThroughAction
Nisam imao zdravstvenih problema kao pušač, čak mi je i kondicija bila očuvana.
Odluka o prestanku bila je racionalna, zašto čekati da se problemi stvarno i pojave. Najviše me smetao smrad na odjeći, u kosi, na prstima, buđenja s okusom prethodne noći.
Kako sam prestao?
Jednostavno. Nisam više kupio cigarete niti ih uzeo u ruku. Nisam postavio odrednicu "od ponedjeljka", nisam rekao ni "nikad više". Jednostavno sam prestao. Odmah.
Jedna od velikih laži jest da je strašno teško izdržati bez cigarete.
Čudno jest, ali strašno teško nije.
Strašno teško je biti bez vode dva-tri dana, bez zraka par minuta. Teško je i bolno hodati s krvavim žuljevima na nogama. Da ne nabrajam strašne stvari, prestanak pušenja nije ni jedna od strašnih stvari.
Ne boli.
Prva tri dana izbjegavao sam zadimljene prostore. Četvrtoga dana sam otišao u kafić, na uobičajeni sastanak s frendovima. Nije me dim previše smetao. Smetao me, ali ne toliko da bih baš morao zapaliti.
Više je smetalo zadirkivanje "A ti to kao odlučio ne pušiti? Baš da te vidimo". OK, to sam ignorirao i cigarete nije bilo ni tog dana. Pasivno dimljenje u kafiću po običaju, ali što se tu tada moglo.
Samo da napomenem, od svih mojih prijatelja samo trojica danas više ne puše.
Tek trojica - zato jer su im nakon različitih zdravstvenih incidenata liječnici rekli da će umrijeti vrlo brzo ako ne prestanu.
Živi su i relativno zdravi.
Oni drugi, koji puše neprekidno od gimnazije, sada ne mogu na treći kat pješke, ostanu bez daha, a kažu da im se ni ne diže više kao nekada. Kriva je kažu, godina proizvodnje, ne cigarete. Možda, nek' vam bude.
U razdoblju od oko 15 dana od ostavljanja cigareta osjećao sam laganu nervozu, da nešto ipak fali. Nisam osjećao jak svrab, neodoljivu želju, ništa tako dramatično kako se tvrdi. S druge strane, buđenja su bila lakša, odmornija.
Mjesec dana kasnije, nisam više ništa osjećao. Sada je to bilo samo sjećanje na cigarete i razmišljanje da bi se moglo zapaliti.
Zapravo je veći problem odbiti nagovaranje "daj zapali jednu" nego činjenica da postoji neka ovisnost.
Neki te gledaju kao izdajnika. Dobro, ne kažu to baš tako, ali živcira ih činjenica da oni ne mogu mjesec dana bez cigarete, a ja mogu. To jednostavno ignorirajte i ne pravite se važni kako ste vi prestali, a oni su slabići bez volje.
Prisjećao sam se kako je bilo od rođenja, u djetinjstvu, dok nije bilo cigareta. Čist zrak, nema smrada na meni, nema pomisli na duhan. Ulaženje u kafiće sam smanjio jer je počelo stvarno smrdjeti.
Nakon tri mjeseca mogao sam ući u birtiju bez apsolutno ikakve želje da zapalim cigaretu. Mora se priznati, godi kada vidite da ostatak ekipe mora smlatiti pola kutije, a vi ne morate. Budite pristojni pa se ne hvalite s tim. Ako žele razgovarati, objasnite im sve, ako ne žele - navaljivanje tek neće pomoći.
Danas mi je prilično smiješna ona pušačka briga - tri cigarete u kutiji, 23:00 sata su i tražite gdje kupiti kutiju "da se ima za po doma". Izdržite 3-4 mjeseca bez pušenja pa ćete vidjeti. Možda dva, možda osam mjeseci, ali na kraju će vam biti jasno.
Često servirane zablude:
- Nije točno da bez cigarete ne znata kuda ćete s rukama. Znali ste i dok još niste pušili.
- Nije točno da je cigareta prijateljica i društveno pomagalo. Ne vidim da je moj društveni život išta lošiji bez cigareta.
- Nije točno da baš sada morate zapaliti. Izdržite do sutra. Sutra recite sebi, gle - živ sam još uvijek, hajde da ne moram ni sada zapaliti.
- Nije točno, nego je prokleta laž - ako smanjite lakše ćete i prestati. Znate i sami, razmislite. Nije da nema uspješnih primjera, ali ja osobno ne znam nikoga.
- Ako smanjite lakše ćete i prestati - ovo je ujedno i doslovni citat slogana proizvođača jednog od preparata za "pomoć pri odvikavanju od cigareta". Koliko su te metode uspješne ne znam. Nisam probao. Pitajte liječnike. Ne želim tvrditi da vam neće pomoći, samo znam da su moji poznanici pokušavali i još uvijek su pušači. Možda netko od vaših više nije.
- Duhanska industrija i industrija sredstava za pomoć pri odvikavanju od pušenja zapravo idu ruku pod ruku. Ni jednoj nije stalo da vi stvarno prestanete pušiti, ili da pušite "malo zdravije cigarete". Stalo im je da zarađuju na vama dokle god mogu.
- Industrija sredstava za pomoć pri odvikavanju od pušenja namjerno, indirektno ili direktno, nastoji sve pušače uvjeriti da je prestati pušiti jako teško i strašno. Dalje, kažu da je ipak manje strašno ako kupujete baš njihove prozvode.
- Volite li teorije zavjere, razmislite o tome ne šire li indirektno duhanski monopolisti isto tako mitove i legende o strahovito teškom odvikavanju od pušenja?
- Pušačka je solidarnost pregolema - od Pravog Pušača uvijek ćete dobiti cigaretu, jer on zna kako je vama.
- Pravi Pušač s vama će rado dijeliti mišljenje kako su "sve to samo izmišljotine" i da je "njegov djed doživio devedesetu a pušio kao Turčin".
- Pravi Pušač strastveno će se zalagati za to da se "prvo izbace svi otrovi iz hrane, zraka i vode" pa da se tek "nakon što se za to pobrinulo" jer "licemjerno je pričati da cigareta šteti dok nas truju na sve strane" - pušačima prigovara za trovanje. Sebe ili drugih.
- Pravi Pušač reći će "vrijeme tabakera dolazi" jer ga vrijeđaju upozorenja (i slike po novome) na kutijama cigareta.
Ovi moji dojmovi stečeni su praćenjem medija, iskustvom, vlastitim razmišljanjem te razgovorima s poznanicima.
Ne tvrdim da sam potpuno u pravu, vidim da su mi neki stavovi prilično različiti od nekih tuđih, ali razmislite svojom glavom pa onda odlučite da li je tako strašno i "politički nekorektno" prestati s pušenjem :).
Autor: SoraZG.
.....
Dr Tomasović se najlepše zahvaljuje svom prijatelju na tekstu.
Ilustracija: LearningThroughAction

Nema komentara:
Objavi komentar
Slobodno koristite HTML tagove...