Borba protiv stresa: 4A i - Randy

I Change the situation:
Avoid the stressor.
Alter the stressor.

II Change your reaction:
Adapt to the stressor.
Accept the stressor.

Ili: promenite situaciju (izbegnite faktor stresa, izmenite faktor stresa), plus - promenite sopstvenu reakciju (prilagodite se stresoru, prihvatite stres).

I - ne dajte se...:)

A ovo je jedna mala priča o tome kako se boriti, i o još koječemu.

Riječ je o video snimci predavanja koje je dao američki profesor Randy Pausch 2008. godine na američkom sveučilištu Carnegie Mellon, a u okviru serije predavanja koja se održavaju na tom sveučilištu i koja se zovu „Last lecture“ ili prevedeno na hrvatski „Posljednje predavanje“.

Ideja tih predavanja je da se postavi pitanje predavaču; kada bi imao priliku dati jedno posljednje predavanje, o čemu bi ono bilo? Kada malo bolje razmislite, to je jedno sjajno pitanje koje predavača provocira da napravi najbolje izlaganje ikada.

Ono po čemu je predavanje Randy Pauscha posebno je činjenica da je to njemu doista bilo posljednje predavanje, u času kada je predavanje održano, njemu je dijagnosticiran rak jetre i doktori su mu davali nekoliko mjeseci života (Pausch je preminuo u srpnju 2008. godine).

Predavanje traje sat i petnaest minuta i svakako vam preporučam da ga pogledate od početka do kraja, bez preskakanja, biti će vam jasno zašto.

Randy u tom predavanju razotkriva nekoliko iznimno bitnih životnih lekcija.
Jedna od njih u formi pitanja glasi „čemu služe zidovi?“.
I to je odlično pitanje, jer odgovor na njega ukratko kaže da zidovi služe da spriječe nedovoljno motivirane ljude da preskoče preko.

Ako malo bolje razmislite, to je jedna od malo žešćih životnih metafora koja u biti kaže da ako nešto dovoljno jako želite, tada ćete naći načina da preskočite taj zid, neovisno o tome koliko prijelaz bio težak.

Ako to prevedemo na moju gornju dilemu ima li sve skupa smisla i čemu trud, odgovor ukratko glasi da smo svi mi pred svojim zidom i ako ga ne prođemo, proći će netko drugi.
Može biti da je to sebična pozicija, no promjene u našim životima ili društvu se neće dogoditi ako sami nešto ne učinimo. To je teško, često neugodno i rijetko zahvalnicu, no kao što je Gandhi rekao; budi promjena koju želiš svijetu.

Druga lekcija, koja se u biti nadopunjava na ovu prvu je da ne treba stati.

Kada imate klince, učenike, studente, zaposlenike, namještenike, ministre, zastupnike i jednoga dana prestanete od njih tražiti brže i bolje, kada ih prestanete kritizirati, kada odustanete od daljnjeg pisanja, to je dan kada ste od njih odustali.

To je dan kada ste odlučili da se više ne vrijedi truditi i da nikada neće naučiti, to je ukrako dan kada ste se njih odrekli.
Utrošite sat i četvrt da pogledate Randyevo posljednje predavanje, možda ono i vama da motivaciju da nastavite dalje, da preskočite zid i da ne odustanete.

Ja neću.

.....

Prethodni deo: 7 (neadekvatnih) reakcija na stres. 

.....

Sa ljubaznom dozvolom autora (Marko Rakar) preuzeto sa bloga Mrak.org.
Dr Tomasović se najlepše zahvaljuje na tekstu koji se ne zaboravlja tako lako...


Ilustracija: pct.edu