Kada je Lola Montez, femme fatale, 1851. godine slikana sa cigaretom u ruci, sumnjam da je neko mogao da uvidi budući simbolizam cigarete kao "znaka emancipacije" žena, i dalji (može se reći - tragičan) razvoj događaja, sve do sadašnjeg rezultata.
Tih godina dame nisu pušile; ako kojim slučajem i jesu, to se činilo krišom, i nije bilo socijalno prihvaćeno.
Da se razumemo, još negde u XVII veku su holandski majstori na svojim slikama duvanom i pušenjem simbolizovali ljudsku ludost. Ne tako daleko unazad...
Nešto kasnije, u XIX veku, žene pušači su viđene pretežno kao "posrnule" ("fallen women"), i još koješta...
A nemojte da me gađate kamenjem pre nego što pročitate ostatak.
Pedesetak godina nakon početka proizvodnje cigareta, pušenje među ženama Severne Amerike i Evrope je postalo socijalno prihvatljivo, i čak - poželjno.
Kako je do ovoga došlo?
Sa masovnom proizvodnjom cigareta - išla je i reklama: kako su cigarete (u odnosu na dotadašnje vidove korišćenja duvana) - čiste, moderne, lake za upotrebu, zapanjujuće jeftine.
Uprkos tome što je od strane muškaraca cigareta tada bila brzo prihvaćena, i dalje je smatrana "prljavom navikom" - na čega je duvanska industrija odgovorila novim marketinškim akcijama, ali još uvek ne posebno ciljano na žene.
Jedan od prvih marketinških poteza usmeren na žene je bio ciljanje na vitkost ("slimness").
Trenutak je bio pravi, jer su u modu ulazile kratke suknje...
Čuvena reklama Lucky Strike-a, sa sloganom "Reach for Lucky instead of a sweet" je prva poznata kampanja usmerena na žene.
Ne znam ima li potrebe da kažem da je to bio pravi bum - učešće Lucky-ja na tržištu je skočilo za fantastičnih 200%.
Sledeći izazov je bio - kako pušenje učiniti javnim.
Prilika se ukazala 1929. godine, na Easter Sunday paradi u Njujorku - unajmljeno je nekoliko mladih žena da puše Lucky ("baklje slobode" - "torches of freedom") dok su marširale Petom avenijom u protestu protiv nejednakog položaja žena...
To je bio prelomni momenat.
Dalje je išlo ono poznato: holivudske zvezde plaćene da puše (i dobro snabdevene cigaretama), a Philip Morris je čak držao kurseve pušenja - da žene ne ispadnu smešne u društvu ako baš ne umeju da drže cigaretu.
Efekat?
U narednih 20 godina, polovina žena u Britaniji (16-35 godina starosti) su bile pušači.
Posebno strašnim se između ostalog smatraju kampanje u centralnoj i istočnoj Evropi.
"Test the West", "Lady's first"...
Posledica?
U npr. Litvaniji broj žena pušača se - oko 1990-te - udvostručio za pet godina.
Radi poređenja, u Švedskoj je za tako šta bilo potrebno 20 godina...
Ovo malko istorije marketinškog delovanja duvanske industrije ciljano na ženski pol može biti dosadno... Ali verujte da u ekstenzivnoj varijanti uči mnogo čemu.
Meni lično je pomoglo da shvatim (još jednom) na koje se sve načine može manipulisati ljudima, pogotovo kad govorimo o MNOGO para...:(.
.....
1. Amos A, Haglund M. From social taboo to "torch of freedom": the marketing of cigarettes to women. Tobacco control. 2000;9:3-8.
2. Brandt AM. Recruiting women smokers: the engineering of consent in smoking and women’s health. 3. Journal of the American Medical Women’s Association 1996;51:63–66.
4. Wald N, Nicolaides-Bouman A. UK smoking statistics. Oxford: Oxford University Press, 1991.
5. Amos A, Bostock C, Bostock Y. Women’s magazines and tobacco in Europe. Lancet 1998;352;786–7.
Ilustracija: Lola Montez (The full wiki)
Tih godina dame nisu pušile; ako kojim slučajem i jesu, to se činilo krišom, i nije bilo socijalno prihvaćeno.
Da se razumemo, još negde u XVII veku su holandski majstori na svojim slikama duvanom i pušenjem simbolizovali ljudsku ludost. Ne tako daleko unazad...
Nešto kasnije, u XIX veku, žene pušači su viđene pretežno kao "posrnule" ("fallen women"), i još koješta...
A nemojte da me gađate kamenjem pre nego što pročitate ostatak.
Pedesetak godina nakon početka proizvodnje cigareta, pušenje među ženama Severne Amerike i Evrope je postalo socijalno prihvatljivo, i čak - poželjno.
Kako je do ovoga došlo?
Sa masovnom proizvodnjom cigareta - išla je i reklama: kako su cigarete (u odnosu na dotadašnje vidove korišćenja duvana) - čiste, moderne, lake za upotrebu, zapanjujuće jeftine.
Uprkos tome što je od strane muškaraca cigareta tada bila brzo prihvaćena, i dalje je smatrana "prljavom navikom" - na čega je duvanska industrija odgovorila novim marketinškim akcijama, ali još uvek ne posebno ciljano na žene.
Jedan od prvih marketinških poteza usmeren na žene je bio ciljanje na vitkost ("slimness").
Trenutak je bio pravi, jer su u modu ulazile kratke suknje...
Čuvena reklama Lucky Strike-a, sa sloganom "Reach for Lucky instead of a sweet" je prva poznata kampanja usmerena na žene.
Ne znam ima li potrebe da kažem da je to bio pravi bum - učešće Lucky-ja na tržištu je skočilo za fantastičnih 200%.
Sledeći izazov je bio - kako pušenje učiniti javnim.
Prilika se ukazala 1929. godine, na Easter Sunday paradi u Njujorku - unajmljeno je nekoliko mladih žena da puše Lucky ("baklje slobode" - "torches of freedom") dok su marširale Petom avenijom u protestu protiv nejednakog položaja žena...
To je bio prelomni momenat.
Dalje je išlo ono poznato: holivudske zvezde plaćene da puše (i dobro snabdevene cigaretama), a Philip Morris je čak držao kurseve pušenja - da žene ne ispadnu smešne u društvu ako baš ne umeju da drže cigaretu.
Efekat?
U narednih 20 godina, polovina žena u Britaniji (16-35 godina starosti) su bile pušači.
Posebno strašnim se između ostalog smatraju kampanje u centralnoj i istočnoj Evropi.
"Test the West", "Lady's first"...
Posledica?
U npr. Litvaniji broj žena pušača se - oko 1990-te - udvostručio za pet godina.
Radi poređenja, u Švedskoj je za tako šta bilo potrebno 20 godina...
Ovo malko istorije marketinškog delovanja duvanske industrije ciljano na ženski pol može biti dosadno... Ali verujte da u ekstenzivnoj varijanti uči mnogo čemu.
Meni lično je pomoglo da shvatim (još jednom) na koje se sve načine može manipulisati ljudima, pogotovo kad govorimo o MNOGO para...:(.
.....
1. Amos A, Haglund M. From social taboo to "torch of freedom": the marketing of cigarettes to women. Tobacco control. 2000;9:3-8.
2. Brandt AM. Recruiting women smokers: the engineering of consent in smoking and women’s health. 3. Journal of the American Medical Women’s Association 1996;51:63–66.
4. Wald N, Nicolaides-Bouman A. UK smoking statistics. Oxford: Oxford University Press, 1991.
5. Amos A, Bostock C, Bostock Y. Women’s magazines and tobacco in Europe. Lancet 1998;352;786–7.
Ilustracija: Lola Montez (The full wiki)
Nema komentara:
Objavi komentar
Slobodno koristite HTML tagove...